Основни подаци о мени

Моја слика
Sve fotografije i tekstovi na blogu su autorski i ukoliko želite da ih pozajmite, molim da me prvo kontaktirate. Za sve ostale sugestije i pitanja, slobodno mi pišite na marinakatanic@gmail.com

уторак, 23. октобар 2012.

Šta kažu saudijske novine ovih dana

Evo nekoliko zanimljivih vesti koje su popularne ovih dana u Arabiji. Moj izvor su Arab news novine koje se mogu kupiti uglavnom u svakoj prodavnici i koštaju 2 rijala (oko 47 dinara).

Sve je spremno za Hadž

Grad Meka i saudijske vlasti spremne su za hodočašće islamskih vernika koje počinje sutra i  trajaće narednih pet dana. Ove godine očekuje se preko 3 miliona vernika, od kojih 2 miliona dolazi iz inostranstva. Portparol Ministarstva zdravlja rekao je da je 25 bolnica sa kapacitetom od 5.200 ležaja u pripravnosti, kao i da je 141 klinika na raspolaganju svim hodočasnicima tokom hadžiluka. Takođe, oko 1060 volontera raspoređeno je u Meki i ostalim svetim gradovima. Inače, više od 1.400 muslimanskih lidera iz celog sveta obaviće hadžiluk ove godine kao gosti kralja Abdule. 

U skladu sa ovim događajem osvanula je i sledeća vest

Bosanski vernik peške došao u Meku za 314 dana 

Senad Hadžić (47), na put dug 5.700 km krenuo je prošlog decembra i prošao je kroz sedam država, ukljućujući i ratom zahvaćenu Siriju. "U Meku sam stigao u subotu. Nisam umoran, ovo su najbolji dani u mom životu" rekao je.
Na putu do Meke Senad je prošao kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku, Tursku, Siriju i Jordan. "Siriju sam prošao u aprilu za 11 dana i nailazio sam na brojne punktove provladinih snaga i pobunjenika, ali nikada nisam bio pritvoren". U Istanbulu je morao da čeka nekoliko nedelja da bi dobio dozvolu da peške pređe most na Bosforu, kao i da je na granici između Jordana i Saudijske Arabije čekao oko 2 meseca  da mu se odobri viza za ulazak u Arabiju. 
"Hodao sam u ime Alaha, za islam, Bosnu i Hercegovinu, za moje roditelje i sestru" dodao je Hadžić.

I još jedna vest koja malo odskače od praznika koji je u prvom planu.

Žene advokati od sledećeg meseca u saudijskim sudnicama

Ministarstvo pravde dozvoliće ženama advokatima da se bave svojom profesijom poput njihovih muških kolega i to od sledećeg meseca. Do sada su u saudijskim sudnicama mogli da budu samo muški advokati. Prema izvoru, sve kvalifikovane žene mogu se obratiti Ministarstvu radi dobijanja neophodne licence za rad. 
Iz saudijske Komisije za ljudska prava kažu da ulazak žena advokata u saudijske sudnice čeka na izradu posebnih uslova. Originalnim predlogom Ministarstva koji je ranije dostavljen Komisiji predviđeno je da žena ima posebnu kancelariju i da treba da radi samo sa ženskim klijentima i da ne bi trebalo da predstavlja slučajeve direktno u sudnici. Komitet eksperata, sa druge strane odbacuje bilo kakvu razliku između advokata na osnovu pola i odlučio je da primeni isti propis za sve, rekao je izvor. To znači da žena advokat može da radi i sa muškim i sa ženskim klijentima. 
Primarni uslov za dobijanje advokatske licence, i za muškarce i za žene, jeste diploma iz Šerijata, drugih pravnih specijalizacija ili pravnih sistema ili diploma pravnih studija. Dalji uslovi su i pripravnički staž u trajanju od tri godine u kancelariji akreditovanih advokata. Takođe se preporučuje predavačko iskustvo i poznavanje principa islamskog prava kao i postdiplomske studije na obrazovnim institucijama u Velikoj Britaniji, ili pravno konsultantske usluge u međunarodnim firmama. Iskustvo u zastupanju klijenata u kancelariji javnog tužioca ili istražnih organa takođe će se računati kao dodatna kvalifikacija prilikom konkurisanja. 


www.arabnews.com

петак, 19. октобар 2012.

Dobrotvorni ručak - u borbi protiv raka dojke

Imajući u vidu da se oktobar mesec obeležava kao mesec prevencije od raka dojke, prošle nedelje organizovan je dobrotvorni ručak za sve dame iz okolnih kampova gde je sav prihod otišao u fond za borbu protiv ove opake bolesti. 




Ovo je samo jedna od lepih akcija koje organizuju dame koje žive u Saudijskoj Arabiji i koje nailaze na pozitivan odaziv. 






уторак, 16. октобар 2012.

Istraživanje Arabije

Iako Saudijska Arabija ne zvuči kao idealna turistička destinacija koju biste želeli da posetite, u njoj se definitivno svašta može otkriti i doživeti. Pošto smo tu gde smo, odlučili smo da vreme koje provodimo ovde iskoristimo na najbolji mogući način i što više u istraživanju novih destinacija koje su manje više neistražene. Ovaj tradicionalni restoran koji smo otkrili nije toliko uočljiv spolja jer deluje kao i svaka druga građevina u ovoj zemlji. Jedino se vidi da je fasada sređena pa nam je to ulilo nadu da je i unutrašnjost koliko-toliko sređena. No, kao i sve ovde, ušli smo u potpunu suprotnost. Sa četrdeset i nešto stepeni zakoračili smo u prijatno ohlađenu prostoriju gde smo prvo uočili jezerce sa veštačkim labudovima. Žuborenje vode izmamilo je osmehe na našim licima i potvrdilo osećaj prijatne klime. Oko nas se nalazi toliko detalja da čini mi se kada bi nešto pomerili sa mesta, odmah bi se primetila jedna mala praznina koja bi parala oči posetiocu. Svaki kutak ovog mesta uređen je za sebe a opet svo to šarenilo toliko razbija svakodnevne jednobojne prizore na koje sam već navikla. Već mi se sviđa. 

Jezero u sredini restorana
Koračamo kamenim stazama dok nas sa zidova posmatraju saudijski kraljevi i važne istorijske osobe koje su našle svoje mesto u ovom turističkom raju. Oko njih vise razni tanjiri, sablje, puške, narodne nošnje, tepisi, stari fenjeri i slike. Skrenuli smo desno. Pri ulasku u prostoriju izuli smo se i zavalili na jastuke koji su poređani duž zida. 
Uživanje
Čekajući kafu
Čovek u beloj haljini i sa maramom obmotanom oko glave nam je poslužio kafu. Sedeo je među bezbroj čaša i uredno poređanim termosima i čajnicima. Čekali smo par minuta da voda provri, a zatim nam je poslužio kafu u malim šoljama. Prostorija deluje izuzetno živahno i mogu se prepoznati sve moguće boje. Vrela kafa nam je otvorila apetit tako da smo se ubrzo zatekli u drugoj sobi gde smo naručivali saudijske specijalitete. 

Ukusan obrok
Ponovo smo se zavalili na jastuke i nestrpljivo čekali hranu. Ovo je prvi put da jedem hranu praktično iz lezećeg položaja, jer stolice ne postoje. Sto je toliko nizak da ne mogu ni noge pa ispružim. Teško je u početku, ali ubrzo sam se navikla. Posle mi je bilo malo teže da ustanem i nastavim da istražujem dalje ovo tradicionalno mesto. 

Na drugom i trećem spratu je muzej. Muzej u smislu poređanih stvari koje su pomalo nespretno stavljene u vitrine. Vitrine su prekrivene prašinom i (možda) peskom. U vitrinama se nalaze raznorazne stvari koje nisu u upotrebi već godinama. Na zidu vidimo fotografije koje prikazuju istorijat eksploatacije nafte i vreme kada su nastajale fabrike, jedna za drugom.


Starke i pustinjska obuća
Prazne coca-cola flaše
Beduinski nakit
Bacili smo pogled na jezero koje je direktno ispod nas. Radnici su brižljivo postavljali stolove i ređali voće na centralnom stolu. Sprema se neka proslava. Šteta što ne možemo da prisustvujemo. Rekli su nam da jedino možemo da obiđemo vidikovac i prodavnicu suvenira kao i da je posle toga u restoranu organizovana privatna zabava i da uskoro moramo da krenemo. 

Ulaz u prodavnicu suvenira
Sišli smo do glavnog ulaza i zastali. Dva čoveka su prošla pored nas noseći dva stalka na kome su se nalazile dve ptice. Dva sokola. Ptice su bile mirne dok jednoj od njih nisu skinuli povez sa očiju. Zamlatarala je krilima kao da hoće da poleti. To je bio znak da i mi treba da požurimo. 
Igra sa pticama


недеља, 7. октобар 2012.

Predah u Bahreinu

Prošli vikend smo prvi put otišli van granica Saudijske Arabije. Kada kažem vikend, mislim na samo jedan dan u nedelji i to je petak. Kad kažem van granica, to je bukvalno dva sata vožnje kolima od naše kuće. (Jedini problem može da bude malo duže čekanje na granici, posebno u povratku.) 
Bahrein i Saudijsku Arabiju deli most dugačak skoro 30 km. Iznenadila sam se koliko je u stvari Manama (glavni grad Bahreina) blizu granice. U zemlji gde su početkom godine besnele demonstarcije život teče lagano kao da se ništa nije desilo. Iako je jedna od najliberalnijih muslimanskih država na Bliskom istoku, na prvi pogled ne odstupa mnogo od Arabije. 


Most koji spaja Bahrein i Saudijsku Arabiju
Obrisi nebodera koji niču na svakom koraku
Međutim, tek kad se zađe u grad, razlike se i te kako primećuju. Nimalo me ne čudi što Bahrein važi za jedno od omiljenih mesta za strance koji žive i rade u istočnom delu Saudijske Arabije. Primećujem da ima više ljudi na ulicama a žene strankinje ne moraju da nose abaje. Ima više mesta za zabavu i sigurno više kafića nego u komšiluku. Arhitektura se dosta razlikuje od gradova koje sam do sada videla u Arabiji.


Na ulasku u Manamu
Pogled sa obale
Grade se gigantske zgrade, u maniru što veće, što bolje, što bogatije. A para u zemlji u kojoj je prvi put otkrivena nafta na Bliskom istoku, naravno ima na pretek. Međutim, iako je mala, ostrvska zemlja, u njoj postoji mnogo toga da se otkriva i istražuje osim vidljivih zgrada koje ne mogu a da ne paraju oči.



Urban, moderan grad sa nezaobilaznim neboderima, sačuvao je i duh svoje tradicije koji se može videti u karakterističnim malim sukovima i uzanim ulicama. 
Prizor iz Manamskog suka
U jednoj od takvih uzanih ulica nabasali smo na jedan štand. Na njemu su poređani osušeni listovi duvana. Ceo štand inače liči na neko skladište davno zaboravljenih, nepotrebnih stvari koje nikada niste niti nameravate da bacite.




Pipkala sam listove, mirisala ih jer na prvi pogled nisam znala šta je. Iza mene se pojavio čovek u beloj haljini. "Duvan iz Omana... Lep je, zar ne?.... Dođi...", pokaza mi rukom kuda da prođem. Zaustavili smo se ispred kožne stolice .... "Sedi tu... taman da imaš lepu sliku". 
"Hajde slikaj...  Slikaj, slobodno!" okrenuo se ka fotoaparatu i nasmejao se. Falio mu je jedan zub, no to ga nije sprečilo da se dugo osmehuje.

Bio je to prijatan dan u Bahreinu.