Основни подаци о мени

Моја слика
Sve fotografije i tekstovi na blogu su autorski i ukoliko želite da ih pozajmite, molim da me prvo kontaktirate. Za sve ostale sugestije i pitanja, slobodno mi pišite na marinakatanic@gmail.com

среда, 24. април 2013.

Priča o Maksu - najsrećnijem psu u Saudijskoj Arabiji

Priča o psu po imenu Maks je jako zanimljiva. Tim pre što sam ranije bila ubeđena da se psi ne mogu videti u Saudijskoj Arabiji i ja ih do sada zaista nisam viđala. A onda sam čula da su naši prijatelji koji žive u drugom kampu udomili jednog štenca. Našli su ga na hipodromu kada je imao svega nekoliko nedelja. Odveli su ga kod veterinara, primio je potrebne vakcine i trenutno je član njihove porodice. Međutim, oni odlaze iz Arabije za par meseci i nisu u mogućnosti da ga povedu sa sobom. Počeli su da mu traže novi dom. Pre par nedelja otišli su na odmor i zamolili nas da za to vreme čuvamo Maksa. 


Maks, kad je došao kod nas

Kad je došao kod nas Maks je imao potpuno crnu dlaku. Nedavno je napunio tri meseca i sada mu se već jasno ocrtavaju bele dlake oko ušiju i po leđima. U početku nije voleo šetnju  i  trajala je svega 5 minuta. Sada, posle skoro tri nedelje, mislim da zna svaki kutak u kampu i opominje me svako jutro da je vreme da se šetamo. Šape su mu se sada izdužile a u kutiju u kojoj je došao kod nas više ne može da stane. 

Maks je jako nestašan ker. Osim slatke njuškice i mekanih šapa, Maks je doneo nemir i nered u našu mirnu svakodnevicu. Znali smo da voli konje a evo šta još voli ovaj vragolan:

Voli da juri ptice i njuška sve oko sebe. 
Voli da trči. 
Voli da liže beton. 
Mačke samo posmatra izdaleka. 
Laje kada vidi da je vreme ručka. 
Spava od 9 do 15h. 
Obožava da jede bubice i juri mrave. 
Najviše uživa kada kopa oko cveća i pravi duboke rupe. 
Voli da gricka sve što mu padne pod njušku. 
Obožava prskalice koje svako jutro zalivaju travu. U početku ih se plašio ali sada gura usta u njih u cilju da ih iščupa iz zemlje. 
Besomučno glođe palmino drveće i lišće. 
Takođe gricka i crevo za vodu kao i nogare od metalne stolice. 
Jednom je uspeo da se ušunja u kuću i da mi otme čarapu. Posle sam mu je svojevoljno prepustila ali mu je dosadila nakon par sati. Vratio mi je sa jednom rupom. 
Pocepao mi je helanke i načeo japanke. 
Pojeo je masku od telefona. (Posle je uredno iskakio sve tipke). 
Svaki dan mi ostavlja sve veći i veći ožiljak po nogama. 
Sve više i više skače. 
Voli da se proteže posle dremke i voli kad ga češkamo ispod njuške.
Ne voli povodac (a koji pas pa voli) i koristi svaku priliku da ga grize. 
Voli da spava u palminom hladu i ispod one metalne stolice čije nogare voli da glođe. 
Ponekad uđe u kofer i spokojno spava u neverovatnim pozama.


Voli da spava i u koferu

I da se proteže u snu
Više ne može da stane u kofer



Popodnevna dremka je najbolja

Ovako je najugodnije
U međuvremenu prijatelji su nas obavestili da su našli dom za Maksa. Postoji opcija da ode u Južnu Afriku ili će ostati kod jedne porodice iz drugog kampa!! Sigurno će nam nedostajati ali znamo da je Maks sada najsrećniji pas u Saudijskoj Arabiji!


Sad je već veliki momak. Nedostajaće nam

p.s. Hvala našim prijateljima koji su omogućili da Maks postane najsrećniji pas u SA!


недеља, 21. април 2013.

Razglednice iz Saudijske Arabije

Danas sam sređivala fotografije koje smo napravili od kako smo došli ovde. Cifra koju posedujemo premašuje 3.000 i broj će samo nastaviti da raste. Gledajući neke fotke, odlučila sam da napravim novi blog gde ću stavljati samo fotografije za koje smatram da mogu verno da prenesu duh Arabije i za koje jednostavno nemam reči kojima bih ih opisala. 

Slike možete pogledati ovde ili preko ikone sa desne strane bloga - Fotografije/Razglednice iz Saudijske Arabije.


Inače, ovde je zvanično zabranjeno fotografisanje javnih objekata. Setila sam se kada smo prvi put hteli da se slikamo u Khobaru. Kao pravi početnici, željni avanture, upitali smo za pomoć jednog Filipinca u restoranu.


- Da li znate neko mesto gde bismo mogli da se prošetamo ovde?
Zbunjeno nas je pogledao i rekao: Pa ovde, misleći na šetalište u zalivu.
- Dobro da, to smo videli. Ali imate li neku glavnu džadu, nešto što bi bilo vredno videti?
Promeškoljio je usta i rekao da se vraća za minut.
- Idem da proverim sa kolegom. Nedavno sam došao iz Džede i još uvek sam nov u ovom gradu. Vratio se posle par minuta.
- Pa nemate ovde gde da se šetate. Najbolje vam je ovo šetalište.
- Dobro, a gde bismo mogli da napravimo lepe fotografije?
- Ovde je zabranjeno fotografisanje.
Pogledali smo se iznenađeno jer nismo očekivali tako direktan odgovor.
- U redu hvala najlepše, rekosmo i uputili smo se do šetališta sa sve rancem u kome se nalaze tri objektiva. Laknulo nam je kada smo tada a i kasnije viđali da se ljudi slikaju sasvim normalno. Doduše obično koriste telefone ili ajpede a ne uočljive fotoaparate. 

Jedna od prvih fotografija



уторак, 9. април 2013.

Prosečna plata žena u SA veća od prosečne plate u Srbiji

Juče sam pročitala članak u novinama u kome piše da su žene u SA u privatnom sektoru 50% manje plaćene od muškaraca. Prema nedavno objavljenom izveštaju Ministarstva za rad za 2011. godinu, prosečna plata žena je 2.824 rijala - oko 580 evra. Muškarci sa druge strane zarađuju duplo više od dama - 5.686 rijala - oko 1.160 evra


Predstavnici Ministarstva kažu da taj odnos nije realan zbog toga što muškarci i žene obavljaju različite vrste poslova. Do sada sam viđala da žene ovde najčešće rade kao doktori, medicinske sestre, profesori, učitelji, novinari, u administraciji ili trgovini, tj. uslužnim delatnostima. Ohrabrujući podatak međutim kaže da se od 2008-2011 godine broj žena koje rade udvostručio sa 50.000 na 100.000. 


Ne znam šta je ostavilo veći utisak na mene dok sam čitala ovaj članak. To što je toliki jaz između muškog i ženskog pola veoma vidljiv ili činjenica da žene iz SA sa upola manjom platom opet imaju veću prosečnu platu i od muškaraca i od žena u Srbiji!!

Članak u potpunosti možete pročitati ovde

четвртак, 4. април 2013.

Vikend zabava

Mnogi pomisle da kad dođe vikend, (taj jedan jedini dan u nedelji koji je nama slobodan), da ljudi nemaju šta da rade ovde. Da se razumemo - onome kome je uvek dosadno neće imati šta da radi i uvek će mu biti dosadno. Sa druge strane, moram da budem iskrena i kažem da mi nedostaju jednostavna kulturna dešavanja koja krase određeni grad. Što se tiče ove istočne strane Arabije, svi se vade na Bahrein koji je relativno blizu i čovek može uvek da skokne do bioskopa, da odgleda neki nastup komičara ili ode na  živu svirku u bar. 

Da se vratim na Saudijsku Arabiju. Smatram da bilo gde da se nalazi, (pa čak i u Arabiji) čovek uvek sebi može da organizuje vreme i stvori društveni ili zabavni život. Htela bih još da spomenem i Džedu, grad na zapadnoj strani Arabije, koji leži na obali Crvenog mora. Džeda važi za proevropski i svetski grad kad je reč o kulturnim dešavanjima jer u tom gradu možete čak da odgledate neku predstavu ili odslušate uživo nastup nekog komedijaša i slično. 

Pošto mi nismo u Džedi, odlučili smo jednog vikenda da isprobamo jedan malo bliži oblik saudijske zabave. Činjenica je da Saudijci nemaju društveni i kulturni život na koji smo mi navikli ali ipak imaju razne oblike zabave. Rekla bih da se samo zabavljaju na drugačiji način.

Nedaleko od Khobara, ako se krene južno uz obalu nailazi se na zaliv pod nazivom Half moon. Ovo mesto je interesantno jer ima lepo uređenu obalu gde se nalaze luksuzna odmarališta sa predivnim plažama. 

Isto tako, u jednom delu mogu se videti velike peščane dine koje su moram reći prava atrakcija jer se nalaze nedaleko od grada. Vikendom ljudi obično dolaze ovde kolima i pokušavaju da osvoje ove gromade. Glavna atrakcija a bogami i prestiž je kolima se popeti na vrh ovih dina.  

Približili smo se nagomilanom pesku i posmatrali jedan automobil koji je uporno pokušavao da pokori vrh pred sobom. Čovek u beloj haljini je nekoliko puta izlazio iz kola i rukama sklanjao pesak koji se zario pod točkove. Posle ko zna kog neuspelog pokušaja, odlučio je da krene dijagonalno. Uspeo je. Zadovoljno je izašao iz automobila, stavio ruke na bok i uživao u pogledu.

Uobičajen način zabave u Arabiji
Posle nekoliko pokušaja... uspeo je.


Moram reći da je pravo zadovoljstvo naći se na vrhu. Pogled je zaista očaravajuć jer se sa leve strane vidi more a sa desne strane - pustinja. Na vrh se nismo popeli kolima već smo otkrili sa druge strane još nekoliko dina koje su ispresecane tragovima četvorotočkaša koji su izgleda jako popularni ovde. 

Na trenutak nisam mogla da poverujem koliko se vozila nalazi oko nas. Ženama je inače dozvoljeno da voze ovu vrstu vozila dok se nalaze u aj da kažem rekreativnoj zoni. Pogledala sam u jednu devojku koja je već uveliko jezdila dinama. Podvrnula sam abaju i dodala gas.