Основни подаци о мени

Моја слика
Sve fotografije i tekstovi na blogu su autorski i ukoliko želite da ih pozajmite, molim da me prvo kontaktirate. Za sve ostale sugestije i pitanja, slobodno mi pišite na marinakatanic@gmail.com

уторак, 16. октобар 2012.

Istraživanje Arabije

Iako Saudijska Arabija ne zvuči kao idealna turistička destinacija koju biste želeli da posetite, u njoj se definitivno svašta može otkriti i doživeti. Pošto smo tu gde smo, odlučili smo da vreme koje provodimo ovde iskoristimo na najbolji mogući način i što više u istraživanju novih destinacija koje su manje više neistražene. Ovaj tradicionalni restoran koji smo otkrili nije toliko uočljiv spolja jer deluje kao i svaka druga građevina u ovoj zemlji. Jedino se vidi da je fasada sređena pa nam je to ulilo nadu da je i unutrašnjost koliko-toliko sređena. No, kao i sve ovde, ušli smo u potpunu suprotnost. Sa četrdeset i nešto stepeni zakoračili smo u prijatno ohlađenu prostoriju gde smo prvo uočili jezerce sa veštačkim labudovima. Žuborenje vode izmamilo je osmehe na našim licima i potvrdilo osećaj prijatne klime. Oko nas se nalazi toliko detalja da čini mi se kada bi nešto pomerili sa mesta, odmah bi se primetila jedna mala praznina koja bi parala oči posetiocu. Svaki kutak ovog mesta uređen je za sebe a opet svo to šarenilo toliko razbija svakodnevne jednobojne prizore na koje sam već navikla. Već mi se sviđa. 

Jezero u sredini restorana
Koračamo kamenim stazama dok nas sa zidova posmatraju saudijski kraljevi i važne istorijske osobe koje su našle svoje mesto u ovom turističkom raju. Oko njih vise razni tanjiri, sablje, puške, narodne nošnje, tepisi, stari fenjeri i slike. Skrenuli smo desno. Pri ulasku u prostoriju izuli smo se i zavalili na jastuke koji su poređani duž zida. 
Uživanje
Čekajući kafu
Čovek u beloj haljini i sa maramom obmotanom oko glave nam je poslužio kafu. Sedeo je među bezbroj čaša i uredno poređanim termosima i čajnicima. Čekali smo par minuta da voda provri, a zatim nam je poslužio kafu u malim šoljama. Prostorija deluje izuzetno živahno i mogu se prepoznati sve moguće boje. Vrela kafa nam je otvorila apetit tako da smo se ubrzo zatekli u drugoj sobi gde smo naručivali saudijske specijalitete. 

Ukusan obrok
Ponovo smo se zavalili na jastuke i nestrpljivo čekali hranu. Ovo je prvi put da jedem hranu praktično iz lezećeg položaja, jer stolice ne postoje. Sto je toliko nizak da ne mogu ni noge pa ispružim. Teško je u početku, ali ubrzo sam se navikla. Posle mi je bilo malo teže da ustanem i nastavim da istražujem dalje ovo tradicionalno mesto. 

Na drugom i trećem spratu je muzej. Muzej u smislu poređanih stvari koje su pomalo nespretno stavljene u vitrine. Vitrine su prekrivene prašinom i (možda) peskom. U vitrinama se nalaze raznorazne stvari koje nisu u upotrebi već godinama. Na zidu vidimo fotografije koje prikazuju istorijat eksploatacije nafte i vreme kada su nastajale fabrike, jedna za drugom.


Starke i pustinjska obuća
Prazne coca-cola flaše
Beduinski nakit
Bacili smo pogled na jezero koje je direktno ispod nas. Radnici su brižljivo postavljali stolove i ređali voće na centralnom stolu. Sprema se neka proslava. Šteta što ne možemo da prisustvujemo. Rekli su nam da jedino možemo da obiđemo vidikovac i prodavnicu suvenira kao i da je posle toga u restoranu organizovana privatna zabava i da uskoro moramo da krenemo. 

Ulaz u prodavnicu suvenira
Sišli smo do glavnog ulaza i zastali. Dva čoveka su prošla pored nas noseći dva stalka na kome su se nalazile dve ptice. Dva sokola. Ptice su bile mirne dok jednoj od njih nisu skinuli povez sa očiju. Zamlatarala je krilima kao da hoće da poleti. To je bio znak da i mi treba da požurimo. 
Igra sa pticama


Нема коментара:

Постави коментар