Основни подаци о мени

Моја слика
Sve fotografije i tekstovi na blogu su autorski i ukoliko želite da ih pozajmite, molim da me prvo kontaktirate. Za sve ostale sugestije i pitanja, slobodno mi pišite na marinakatanic@gmail.com

уторак, 19. март 2013.

Rijad

Rijad je glavni grad Saudijske Arabije. U Rijad smo se ušunjali tiho i onako kako saobraćaj nalaže. Uplovili smo u brojne trake i uzdali se u GPS. Tek tada sam videla da su priče o gustom saobraćaju u Rijadu stvarne. Sunce je polako padalo ka horizontu a vreme je počelo da curi tokom našeg boravka u ovom milionskom gradu. Brzo smo se odlučili da posetimo Faisaliyah kulu i kasnije stari suk. 

Faisaliyah kula
Prepoznatljiv znak kule je velika kugla koja se nalazi na samom vrhu zgrade. Lift nas je podigao na visinu od nekih 200m u roku od nekoliko sekundi. Odatle smo mogli da uživamo u pogledu i zalasku sunca. Škljocali smo bez prestanka a onda nas je jedan Saudijac prekinuo i progovorio na tečnom engleskom jeziku. 
- Slikajte što više, ali samo da znate meni je trebalo skoro 3 meseca da dobijem dozvolu da slikam odavde. Uživajte u slikama! reče nam i nastavi da vuklja stalak za fotoaparat tražeći dobar ugao za slikanje.

Odraz
Rijad sa visine
U daljini se vidi "Kingdom tower"
U toj famoznoj kugli iznad nas nalazi se ekskluzivni restoran i hteli smo da vidimo kako izgleda. Pravili smo se da imamo rezervaciju i onda, kada smo napravili jedan krug, ipak smo rekli da smo pogrešili. Zbunjeni konobar se samo nasmejao i pozvao nam lift. Otišli smo na drugo mesto da utolimo glad.
Neopisiva sreća i neverica u isto vreme. Nije prase.
Posle kratkog predaha, napravili smo plan kako dalje. Mapa pokazuje da se suk nalazi blizu hotela, ali u stvarnosti se ne može doći tamo bez automobila. Famoznih desetak minuta pretvorilo se u pola sata na rijadskom drumu. Zapisali smo broj bradatog taksiste i dogovorili se da nas pokupi tačno kod velikog sata na ulazu u gradski suk. 

Masmak tvrđava
Ovaj deo grada mi potpuno deluje drugačije od svega što sam do sada videla u Arabiji. Na sredini se nalazi otvoreni trg, sa sve stolovima i stolicama na kojima sede ljudi i uživaju u večernjoj temperaturi. Trg je oivičen palmama pa me ceo prizor podseća na neki primorski, mediteranski grad. U blizini trga nalazi se i poznata tvrđava Masmak. Okolo su načičkane prodavnice, zanatske radnje, zlatni suk i prodavci koji nas bukvalno uvlače u svoje radnje. Unutra ima svega - suvenira, persijskih tepiha, beduinskog nakita, nameštaja. 

Šetajući sukom
Ušli smo u jednu radnju gde se prodaju tepisi. Prodavac je počeo da nam iznosi skoro sve tepihe pod noge. Znala sam da nećemo uskoro krenuti odatle. Tako je i bilo. Usledio je razgovor i priča o tepisima narednih dvadesetak minuta. Ispostavilo se da su iz Azerbejdžana pa smo malo pričali na ruskom. 

Prodavac tepiha iz Azerbejdžana
Ubrzo je došlo vreme za povratak i uputili smo se ka satu gde je taksista trebao da nas pokupi. Čekali smo ga malo duže i taman kad smo pomislili da se neće pojaviti, videli smo bradatu siluetu koja nam maše. 
Pogodili smo se za cenu i krenuli. Ostatak puta nije mnogo pričao i povremeno sam videla njegove namrgođene obrve u retrovizoru. Pitali smo ga da li živi u Rijadu i kakav je život ovde.
- Ja sam Pakistanac, reče. Obrve su odjednom počele da mu se opuštaju. Mada, živim u Rijadu 15 godina. Kako je ovde? ponovi sam pitanje. Nekad dobro, nekad loše. Zavisi.

Malo se odobrovoljio i ispričao nam je o ovom starom delu grada i kako su vlasti odlučile da ruše neke delove. Ujedno negoduje povodom toga. Negodujemo i mi sa njim. 
Negodujemo i zbog umora jer znamo da nas sutra čeka dug put do ivice sveta






1 коментар: